Hominem te esse memento!

Šta je hrabrost? I kada je čovek zapravo hrabar, a kada lud? Postoji li razumno objašnjenje za otići negde gde više ništa ne važi, gde ne postoji ništa što znaš? Ništa što voliš i baš ništa od čega si jači? Da bi se suočio sa sopstvenim strahom i nastavio da živiš?

Kada se Feliks penjao na „ivicu svemira“, razmišljao sam šta bi me nateralo da uradim slično? Nikakav samoubilački nagon ne može biti dovoljno jak. Želja za životom – može. Važno je razumeti da nikada nije zastrašujuće ono što radiš – najveći strah je onaj od neuspeha. I skidam kapu ovom čoveku, ne zato što je otišao najdalje, ne zato što je padao najbrže, ni zato što je preživeo… Već zato što je priznao da se plaši.

A lot of kids now think of me as Fearless Felix – but I hope I can make fear cool. All these kids can know that Felix also has fear. So they can address their own fears.“

Ima nas ovde dole mnogo koji se plašimo, ali malo nas je to spremno da prizna. Da li je to ono što pravi razliku? I kada je zapravo pravi momenat da priznaš da se plašiš? Uvek. Sve dok si spreman da nastaviš dalje…

Jednom ću skočiti bandži, nadam se. Nije mnogo – nekih pedesetak metara straha. I ne brinem se da će konopac pući – neće. Rekao sam da neću razmišljati, da neću ni gledati dole. Obećao sam sebi da ću samo zakoračiti u prazno. I to je jedno što me brine, da li ću ispuniti datu reč.

Jer, reč je reč.

Jedan vatrogasac i medicinski tehničar govorio je jednostavno o smrti i strahu…

It’s the tears in the crystal blue eyes of a 50 year old man as we tell him not to be scared while we hand squeeze saline bags to try and force fluid into him and to force his pressure above 70. It’s his quiet whisper of “I’m not scared,” while the monitor shows a massive heart attack that has pushed him into cardiogenic shock, and that will ultimately take his life in the next two hours.

Postoji li nešto snažnije od želje za životom? Čak i kad gubiš bitku?

I rekao je Feliks:

I did it – at first I would consider the suit a handicap. And handicapped people have to find a way to live with their handicap. The suit was my worst enemy, but it became my friend – because the higher you go, the more you need the suit. It gives you the only way to survive. I learned to love the suit up there. That’s an even bigger message than flying supersonic.

Kako vam se dopada vaše odelo? I koliko visoko ste spremni da odete, da bi ste se na njega navikli?

“Respice post te! Hominem te esse memento! Memento mori!”